• I to sam ja

    Vrt uspjeha ili polja mašte?

    Pisala sam već o svojem životnom putu, o mukama i kalvarijama koje sam prošla kako bih sačuvala svoje zdravlje. Pisala sam i što sam na tom teškom, strašnom putu naučila, o sebi i ljudima. Nastavila bih o tome što čovjek može naučiti o sebi i životu, ali sad s druge, ljepše strane. Jeste li ikada promatrali ljude koji posjeduju više od vas? Pitanje je, prividno, jednostavno – ali, odgovori mogu biti poučni: kako ste se osjećali, jeste li bili ljubomorni, zadivljeni? Odgovore znate samo vi, ali iz njih ćete saznati i mnogo o sebi.  Saznat ćete i da to što osjećate može postati – okidač!  Davno, u djetinjstvu, promatrala sam…

  • I to sam ja

    Ljudi, kako ih vidim (3. dio): Šerpe pomažu, ali do vrha Everesta možeš samo sam

    Dok sam razmišljala tko bi se sve mogao uvrstiti u onu treću skupinu – dakle, ne oni koji vam pomažu da napredujete jer i sami napreduju, niti oni koji vam pomažu jer vam pokazuju cijenu odbijanja napredovanja i tako vas potiču – nekako su me, neočekivano, obuzeli osjećaji ljubavi i zahvalnosti. Možda ljubavi prema onima koji pomažu jer streme istom, jer ih susrećem na stepenicama svojih uspona, ali i neke tihe zahvalnosti onima čija zloba ili zavist pokazuju kakva ne želim biti, pa posredno dakle i oni pomažu. Nisu to, naravno, stroge podjele. Ima ljudi u našim životima koji mijenjaju pripadnost ovoj ili onoj skupini, čije promjene ih različito razvrstavaju,…

  • I to sam ja

    Ljudi, kako ih vidim (2. dio): Oprost je vredniji od “e pa nećeš”

    Prošli put sam prenijela svoje viđenje ljudi koji su nam slični, koji na sličan način teže promjenama i unapređenju svojeg života i spram kojih zbog toga iskazujemo zahvalnost. No, ima i suprotnih primjera. Uglavnom su to ljudi čija vam narav i ponašanje pokazuju kakvi ne biste smjeli biti. Prvima dugujemo zahvalnost, drugima… može zvučati čudno, ali njima treba oprostiti. Koliko su vas puta neke osobe povrijedili, uvrijedile, ranile ili vam nanijele bol i nesreću na bilo kakav način?  Pitam svoje klijente, neki odgovaraju da im se to ne događa, da je sve u redu, a drugi će reći – nebrojeno puta. Prvi svakako skrivaju istinu, jer nema čovjeka koji nije nikad u…

  • I to sam ja

    Ljudi, kako ih vidim (1. dio): Zahvalnost onima koji miriše luk

    Na svojem dugogodišnjem putu vlastita mijenjanja i duhovnog napredovanja, u nebrojenim sam prigodama – susrela samu sebe! Da, samu sebe! Znam da će mnogima to zvučati u najmanju ruku čudno, ako ne i nevjerojatno, ali to je doista točno. Istina, i ja sam se mijenjala tijekom tih dvadesetak godina – uostalom i starija sam za tih dvadeset godina! Ali i dalje tvrdim da čovjek koji ustraje na svojem unapređenju i duhovnoj izgradnji naprosto ne može izbjeći da na tom putu ne susreće samog sebe. Jasno, u drugim osoboma, u drugim licima. U licima onih koji se trude oko ista cilja, koji se trude oko pomaka u vlastitim životima. Osobno, na…

  • I to sam ja,  Lifestyle

    Vrijednosti

    Nisam od onih koji često kupuju časopise na kioscima – međutim, iako rijetko, ponekad i ja kupim nešto od tog “lakog” štiva. Ili, u kafiću, dok ispijam kavu, bacim pogled… Premda, čini mi se da je moja najveća briga u tim trenucima – naime, briga da mi prsti ne ostanu uprljani kao, recimo od dnevnih novina – možda najviše govori što zapravo mislim o tom štivu. Jer, teme koje na tim stranicama nalazim su, zapravo – očajne. Neprestana rijeka novih “velikih faca”, lavina slavnih i uglancanih, potoci zvijezda i zvijezdica, navala lažnih osmijeha i prenapuhanih obiteljskih idila, novi hitovi, nove čizmice, nova moda, nova šminka… i sve to Užasno Važno,…