I to sam ja,  Lifestyle

Vrijednosti

Nisam od onih koji često kupuju časopise na kioscima – međutim, iako rijetko, ponekad i ja kupim nešto od tog “lakog” štiva. Ili, u kafiću, dok ispijam kavu, bacim pogled… Premda, čini mi se da je moja najveća briga u tim trenucima – naime, briga da mi prsti ne ostanu uprljani kao, recimo od dnevnih novina – možda najviše govori što zapravo mislim o tom štivu.
Jer, teme koje na tim stranicama nalazim su, zapravo – očajne.

Neprestana rijeka novih “velikih faca”, lavina slavnih i uglancanih, potoci zvijezda i zvijezdica, navala lažnih osmijeha i prenapuhanih obiteljskih idila, novi hitovi, nove čizmice, nova moda, nova šminka… i sve to Užasno Važno, kao da je sve to doista najvažnije u životu, kao da su svi ti ljudi lažnih osmijeha doista važni i vrijedni pozornosti. I sve to naravno kao blijeda imitacija takozvanih svjetskih trendova – zapravo, obično preslikavanje bjelosvjetskih gluposti u našem malom selu.

Posljedica? Promicanje određenih vrijednosti… Premda bi bilo bolje da to stavim u navodnike “vrijednosti”. Slava, uspjeh, ciljevi… sve gotovo već izokrenuto, izopaćeno, sve kao neka smišljena namjerna igra usmjeravanja ljudi k besmislu. Pri čemu, naravno, najgore prolaze mladi naraštaji – kroz takva štiva njima se usađuju vrijednosti, kultura i navike koje će… Teško je i pomisliti što će od njih biti sutra. Kako će graditi svoje životne ciljeve, na kojim će vrijednostima tek oni odgajati svoju djecu?
Eto, sjedim u kafiću, ispijam kavu, gledam kako mlada konobarica u pripijenoj majici s nekim glupim napisom na prsima ispire šalice za kavu i pada mi napamet… Da, ispiranje mozga. Ništa drugo do li ispiranje mozgova.

Gdje su nestale istinske ljudske vrijednosti? Mirne šetnje parkom, uz jezero, obiteljski nedjeljni ručak, prijateljsko druženje na otvorenom umjesto zagušljivih gužvi po šoping centrima uz zvrndanje mobitela.
Ne, nisam nostalgičarka, nisam ni neka staromodna baba, pođem i ja u šoping centar, eto i sad ispijam kavu u kafiću, ali, pitam se kakve su to vrijednosti naplavile naše duše, naše škole, naše obitelji i naše ulice…

I kako je, zapravo, došlo do toga? Upitajte se, već je i pitanje početak razmišljanja.

 

Slika: kconcha